NEMANJA: SMIRENOUMLJE

subota, 23.06.2007.

TOMISLAV ČADEŽ

Image and video hosting by TinyPic

NA AUTOCESTI KARLOVAC-ZAGREB

Nas dvojica na autocesti Karlovac-Zagreb. Idemo na posao, u plavoj mazdi. Ja vozim a ti si uz mene. Pričamo o prometu, onako, usput. «Uvijek moraš zamisliti da je ispred tebe zid», kažeš. Promiču sa strane krošnje topola, brzo, kao raznobojne četke u autopraonici. Pretječem kamion s poderanom, sivom ceradom, potom jednog nesigurnog mađara i jednog sporog bosanca. Pogledam svoju nadlanicu na volanu i vidim tvoju, prepletenu žilama, koščatu i mušku, snimljenu sa zadnje klupe plavog fićeka. U ruci je cigareta. Ja sam malen i nestrpljiv. Mama pravi sendvič od mortadele. Štipnem sestru jer je zašla u moj teritorij. Šutam je nogom. Podvikneš. Meni srce lupa. Ne vidim ti lice. Leptir staklo usisava dim, pustio sam bradu, ista je kao tvoja. Ona me nagovorila. Imamo sina. Ni njega nisi upoznao. Pokazat ću ti fotku. Sve dok ne parkiram, u sjeni Vjesnikova nebodera, razmišljam gdje sam je zaturio. Nema je. Kapi na vjetrobranu, prastara kaseta Novih Fosila. Slušam je, iz sentimentalnog inata, već mjesec dana. Ugasim motor, dođe tišina i ja se, stari, ne želim niti pomaknuti jer se bojim da ćeš odjuriti, u svom plavom fićeku, i da se više nikad nećeš vratiti.

- 01:02 - Komentari (13) - Isprintaj - #


View My Stats